notować

notować(hornjoserbšćina) wobdźěłać

werb wobdźěłać

wosoba singular dual plural
1. notuju notujemoj notujemy
2. notuješ notujetej (-taj) notujeće
3. notuje notujetej notuja (notuju)
aspekt ip
transgresiw notujo, notujcy, notowawši
prezensowy particip notowacy
preteritowy particip notowany
ł-forma notował, notowała, notowało,
dual: notowałoj, plural: notowali (notowałe)
werbalny substantiw notowanje


preteritum
wosoba singular dual plural
1. notowach notowachmoj notowachmy
2. notowaše notowaštej notowašće
3. notowaše notowaštej notowachu
imperatiw
wosoba singular dual plural
1. notujmoj notujmy
2. notuj notujtej (-taj) notujće
3. notuj, njech notuje notujtej (-taj) njech notuja (notuju)

Ortografija

Dźělenje słowow: no-to-wać

Wurjekowanje

IPA: nɔtou̯aʧ

Semantika

Woznamy:

[1] 'Kedźbu! Tute hesło je zarodk. Wone bu awtomatisce z tekstoweho korpusa generowane a njebu hišće kontrolowane. Tež ortografija móže być zestarjena.

Dalše wujasnjenja:

Imperfektiwne notowaše je 0x dokładźene, notowa (móže tež něšto druhe być) 0x.

Přikłady:

[1] Jewi-li so w sopranu dlěša notowa hódnota abo krótša přestawka, tak ju dalše hłosy wobspěwaja. (Rozhlad 1999)
Zejler: "Być može własnie Zejler notował lub przepisywał któres z publikowanych tu piesni. (Rozhlad 1999)
Wón notuje ,,Corni in D, in E, "etc. (Rozhlad 1997)


Přełožki wobdźěłać