wuklinjować
wuklinjować
wuklinjować(hornjoserbšćina) wobdźěłać
werb wobdźěłać
wosoba | singular | dual | plural |
---|---|---|---|
1. | wuklinjuju | wuklinjujemoj | wuklinjujemy |
2. | wuklinjuješ | wuklinjujetej (-taj) | wuklinjujeće |
3. | wuklinjuje | wuklinjujetej | wuklinjuja (wuklinjuju) |
aspekt | ip |
transgresiw | wuklinjujo, wuklinjujcy, wuklinjowawši |
prezensowy particip | wuklinjowacy |
preteritowy particip | wuklinjowany |
ł-forma | wuklinjował, wuklinjowała, wuklinjowało, dual: wuklinjowałoj, plural: wuklinjowali (wuklinjowałe) |
werbalny substantiw | wuklinjowanje |
preteritum | |||
wosoba | singular | dual | plural |
---|---|---|---|
1. | wuklinjowach | wuklinjowachmoj | wuklinjowachmy |
2. | wuklinjowaše | wuklinjowaštej | wuklinjowašće |
3. | wuklinjowaše | wuklinjowaštej | wuklinjowachu |
imperatiw | |||
wosoba | singular | dual | plural |
---|---|---|---|
1. | — | wuklinjujmoj | wuklinjujmy |
2. | wuklinjuj | wuklinjujtej (-taj) | wuklinjujće |
3. | wuklinjuj, njech wuklinjuje | wuklinjujtej (-taj) | njech wuklinjuja (wuklinjuju) |
Ortografija
Dźělenje słowow:
wu-kli-njo-wać
Wurjekowanje
- IPA: u̯uklinʲou̯aʧ
Semantika
Woznamy:
- [1] 'Kedźbu! Tute hesło je zarodk. Wone bu awtomatisce z tekstoweho korpusa generowane a njebu hišće kontrolowane. Tež ortografija móže być zestarjena.
Dalše wujasnjenja:
- Imperfektiwne wuklinjowaše je 0x dokładźene, wuklinjowa (móže tež něšto druhe być) 0x.