promjenjować
promjenjować
promjenjować(hornjoserbšćina) wobdźěłać
werb wobdźěłać
| wosoba | singular | dual | plural |
|---|---|---|---|
| 1. | promjenjuju | promjenjujemoj | promjenjujemy |
| 2. | promjenjuješ | promjenjujetej (-taj) | promjenjujeće |
| 3. | promjenjuje | promjenjujetej | promjenjuja (promjenjuju) |
| aspekt | ip |
| transgresiw | promjenjujo, promjenjujcy, promjenjowawši |
| prezensowy particip | promjenjowacy |
| preteritowy particip | promjenjowany |
| ł-forma | promjenjował, promjenjowała, promjenjowało, dual: promjenjowałoj, plural: promjenjowali (promjenjowałe) |
| werbalny substantiw | promjenjowanje |
| preteritum | |||
| wosoba | singular | dual | plural |
|---|---|---|---|
| 1. | promjenjowach | promjenjowachmoj | promjenjowachmy |
| 2. | promjenjowaše | promjenjowaštej | promjenjowašće |
| 3. | promjenjowaše | promjenjowaštej | promjenjowachu |
| imperatiw | |||
| wosoba | singular | dual | plural |
|---|---|---|---|
| 1. | — | promjenjujmoj | promjenjujmy |
| 2. | promjenjuj | promjenjujtej (-taj) | promjenjujće |
| 3. | promjenjuj, njech promjenjuje | promjenjujtej (-taj) | njech promjenjuja (promjenjuju) |
Ortografija
Dźělenje słowow:
pro-mje-njo-wać
Wurjekowanje
- IPA: pʀomʲenʲou̯aʧ
Semantika
Woznamy:
- [1] 'Kedźbu! Tute hesło je zarodk. Wone bu awtomatisce z tekstoweho korpusa generowane a njebu hišće kontrolowane. Tež ortografija móže być zestarjena.
Dalše wujasnjenja:
- Imperfektiwne promjenjowaše je 0x dokładźene, promjenjowa (móže tež něšto druhe być) 0x.
Synonymy:
- [1] promjenić