atestować

atestować(hornjoserbšćina) wobdźěłać

werb wobdźěłać

wosoba singular dual plural
1. atestuju atestujemoj atestujemy
2. atestuješ atestujetej (-taj) atestujeće
3. atestuje atestujetej atestuja (atestuju)
aspekt ip
transgresiw atestujo, atestujcy, atestowawši
prezensowy particip atestowacy
preteritowy particip atestowany
ł-forma atestował, atestowała, atestowało,
dual: atestowałoj, plural: atestowali (atestowałe)
werbalny substantiw atestowanje


preteritum
wosoba singular dual plural
1. atestowach atestowachmoj atestowachmy
2. atestowaše atestowaštej atestowašće
3. atestowaše atestowaštej atestowachu
imperatiw
wosoba singular dual plural
1. atestujmoj atestujmy
2. atestuj atestujtej (-taj) atestujće
3. atestuj, njech atestuje atestujtej (-taj) njech atestuja (atestuju)

Ortografija

Dźělenje słowow: a-te-sto-wać

Wurjekowanje

IPA: atestou̯aʧ

Semantika

Woznamy:

[1] 'Kedźbu! Tute hesło je zarodk. Wone bu awtomatisce z tekstoweho korpusa generowane a njebu hišće kontrolowane. Tež ortografija móže być zestarjena.

Dalše wujasnjenja:

Imperfektiwne atestowaše je 0x dokładźene, atestowa (móže tež něšto druhe być) 0x.

Přikłady:

[1] W swojej disertaciji je Simon Brězan tutón tekst w kulturnohistoriskim konteksće analyzował a jemu wzswětlerski racionalizm a swětowe byrgarstwo atestował. (Rozhlad 2000)
Krawža porno tomu, atestujo awtorej za prěničku bjezewšeho wulki wukon, kritisce pohódnoći rěč a tež stil (nic powědarski, skakace mysle a konstatowaše, zo \x95 jewja so přezcyłnje wulke rjemjeslniske brachi. (Rozhlad 1990)


Přełožki wobdźěłać